Televizija je nedvojbeno jedan od alata modernog doba koji ima gotovo svako kućanstvo. Neki čak imaju televizor u svakoj sobi. Sve je više kućanstava u kojima nema televizije, već se koriste laptopi i tableti, mobiteli ili stolna računala. Da, danas je doba ekrana. Mnogi od nas odrasli su gledajući crtiće i priče za laku noć na televiziji, ali s druge strane, imali smo i puno aktivnosti na otvorenom. Danas je drugačije jer su ekrani prijenosni pa ih možete gledati na otvorenom. Kako to spriječiti? Što učiti djecu umjesto gledanja u ekrane? Zašto ih ne ostaviti ispred televizora?

Zašto su televizija i svi ekrani štetni

Bebe i mala djeca

Bebe mlađe od godinu dana ne trebaju televiziju. Ako trebate zabaviti dijete za neko vrijeme, da odete na WC, da se istuširate ili operete suđe. Tada će za vašu bebu biti bolje ako je stavite u kolijevku ili stavite na dekicu i ponesete sa sobom u sobu da može vidjeti i promatrati kako svijet funkcionira. Tako će djetetu biti korisnije, a osim toga, uvijek će vas imati uz sebe.

Najbolje bi bilo da djeca mlađa od dvije godine uopće ne gledaju TV jer ne mogu povezati sliku i zvuk. Zvuk se pojavljuje na televizoru kasnije od slike, koju odrasli ne percipiraju, ali beba može. Osim toga, tako mala djeca nemaju sposobnost kritičkog razmišljanja i čak ni u bajkama (npr. Tom i Jerry ili Maša i medvjed) ne razlikuju što je ispravno, a što pogrešno. Stoga nasilje doživljavaju kao nešto normalno, za što mogu tući drugu djecu.

Da se razumijemo, kod mališana nam ekrani mogu pomoći kod zahtjevnijih aktivnosti, poput pranja zubića (dijete će biti više uključeno), vožnje automobila (ako inače plače), kada je dijete bolesno ili ima zubobolju (pomaže odvratiti pozornost od boli). Naravno, ne dopuštamo djetetu da cijeli dan bulji u ekrane. Ali ako odvojimo nekoliko minuta i pomognemo im te im pustimo pjesmice, poučne priče ili bajke na stranom jeziku, to može biti korisno.

Pasivna aktivnost, ovisnost i poremećaj pažnje

Problem s ekranima je naša pasivnost. Mala djeca se svakodnevno razvijaju, uvijek uče nove stvari, žele sve ponavljati za nama i otkrivati ​​svijet, ukratko, po prirodi su znatiželjna, a gledanje televizije ili videa na mobitelu oduzima im tu želju za učenjem . Odjednom ne moraju ništa raditi, samo gledati u ekran. Ne trebaju se niti kretati, što kasnije dovodi do pretilosti. To se može razviti u ovisnost o ekranu, koje se vrlo teško riješiti. Osim toga, vrijeme koje djeca provode pred ekranom može imati negativan utjecaj na razvoj mozga ako ono počne vrlo rano i ako vrijeme pred ekranom nije ograničeno. Čak može uzrokovati poremećaje pažnje kod djece.

Učenje po obrascima

Kažu da djeca mlađa od tri godine sve upijaju poput gljiva i to je apsolutno točno. Vrlo brzo uče, odmah pamte sve što vide ili čuju i to mogu iskoristiti u budućnosti kada se najmanje nadate. Problem s televizijom je što se djeca u nju gledaju. To znači da uče različite geste, riječi, fraze pa čak i načine ponašanja na temelju onoga što vide. Međutim, postoji nedostatak interakcije s drugom osobom i mogu postojati poteškoće u razvoju govora.

Problemi sa spavanjem

O plavoj svjetlosti sve se više govori u vezi s problemima spavanja. Svjetlost koja sija s ekrana obavještava mozak kroz oči da je dan, pa se tijelo prirodno ne priprema za san. Malo je dijete jako teško dobro naspavati kao školarca, a s tim problema imaju i mnogi odrasli.

Stoga djeca uopće ne bi trebala gledati u ekrane prije spavanja ili bi trebala koristiti filtar koji ekran boji crveno kako bi eliminirala plavo svjetlo koje im ometa pažnju. Postoje i naočale koje mogu koristiti i starija djeca i odrasli.

Svjetski dan televizije

Svjetski dan televizije obilježava se diljem svijeta 21. studenog. Ovaj dan ustanovljen je u čast J. L. Bairda, koji je izumio prijenos slike na ekrane. Kod nas se televizija prvi put pojavila 1953. godine. Kako se kaže, dobar je sluga, ali loš gospodar. Previše svega je štetno za djecu. Pozivamo vas da ovaj dan obilježite na drugačiji način, bez televizije i po mogućnosti bez ekrana. Hoćete li pokušati s nama?

Kako zabaviti djecu bez ekrana

Prošećite zajedno

Udahnite malo svježeg zraka i idite na planinarenje. Izmorit ćete djecu, ali će se i dalje jako zabaviti. Čak i ne morate imati neki konkretan cilj, djeci možete usput dati razne zadatke kako biste ih potaknuli na hodanje, što oni često sabotiraju.

Društvene igre

Igrajući društvene igre djeca uče planirati i preuzeti odgovornost za vlastite odluke. Cijela obitelj se može uključiti i zabaviti radeći to.

Čitanje knjiga

Čitanje knjiga djeci razvija njihovu kasniju sposobnost učenja. Oni će odrasti i postati bolji čitači i govornici. Slike u knjizi možete gledati s malom djecom. Možete i zajedno izmisliti priču. Vaša mašta nema granica.

Kuhanje i pečenje zajedno

Zajedno pripremite nedjeljni ručak ili ispecite kolač. Kuhanje razvija djetetovu kreativnost, jača pažnju i koncentraciju, a prije svega razvija finu motoriku. Čak i mala djeca mogu pomoći u kuhinji, jer mogu doći do kuhinjskog pulta s tornjem za učenje i zatim im povjeriti zadatke kao što je miješanje.

Pogledajte fotografije

Ako kod kuće imate malu bebu, a starije dijete je često ljubomorno na njega, može vam pomoći ako izradite album ili foto knjigu sa fotografijama starijeg djeteta od rođenja. Pokažite mu da je i on bio tako mali i što ste zajedno radili, kako ste se brinuli o njemu, kako bi znao da je on dobivao svu pažnju.

Ako imate samo jedno dijete ili ako braća i sestre nisu ljubomorni jedno na drugo, gledanje fotografija uvijek će privući i zabaviti djecu.

Nije samo krivo

Ne kažemo da su ekrani zli i da ih treba odmah napustiti. Živimo u digitalnom dobu koje uključuje televiziju, mobilne telefone, tablete i računala. Umjesto toga, trebali bismo ograničiti vrijeme koje provodi ispred ekrana i nastojati djecu zabaviti uglavnom kretanjem ili aktivnostima koje razvijaju njihove motoričke sposobnosti (kako razviti grubu motoriku, kako razviti finu motoriku). Ako se koristi vrijeme pred ekranom, odaberite videozapise koji su obrazovnije prirode.

Preporučamo da s djecom uspostavite jasna pravila gledanja televizije i drugih ekrana te da ih se pridržavaju. Za djecu stariju od tri godine dogovorite se zajedno jer ćete se tako lakše dogovoriti oko svega.

Nemojte se kriviti, dajemo sve od sebe u svakoj situaciji, a ako smo sami s djecom, gledanje televizije može biti oslobađajuće nakon napornog dana. Radije razmislite kako to učiniti dugoročno. Uspostavite pravila koja će vašoj djeci postaviti granice koje su važne vama i njima.

Nadamo se da ćete uživati ​​u danu bez televizije (ekrana), a ako ne možete doći 21. studenog, pokušajte neki drugi dan.