Može postojati nekoliko razloga zbog kojih novorođenčad plače, ali to nije uvijek samo trbuščić ili glad, kao što većina mama misli. Zapamtite da je plač jedini način komunikacije između vas i vaše bebe, stoga ga ne biste trebali zanemariti. Zašto bebe plaču?

Mama, gladan sam

Jasno je da će beba plakati kad je gladna, u to nema potrebe sumnjati. U početku može biti gladan češće nego svaka 3 sata nego inače. To ovisi o tome koliko dobro beba prianja uz majčinu dojku, rano zaspi i ne ometa je nalet rasta koji se javlja oko 3. i 6. tjedna života. Slijedite svoju majčinu intuiciju, a ne savjete drugih i idealno dojite na zahtjev.

Mama, boli me trbuh

Ako nije glad, obično je bolan želudac. Kažu da najviše novorođenčadi pati od kolika u prva tri mjeseca te da od njih češće obolijevaju dječaci. Iz vlastitog iskustva znamo da spol nije važan i da ova tri mjeseca nisu normalna. Ovo je teško razdoblje kada dijete pokušavamo rasteretiti različitim položajima, na pr. na škampe ili na loptu, masaže, zagrijavanje trbuha, kupanje u kanti itd. Ako uzrok bolova u trbuhu nije ozbiljna bolest ili alergija, obično nestaju nakon nekoliko mjeseci.

Mama, je li mi pelena puna ili moram piškiti/kakati?

Neke bebe ne mogu podnijeti punu pelenu i kada je imaju, odmah počnu plakati. No, neki ne žele svoje potrebe obavljati samo u pelenama i nazvat će kada ih trebaju skinuti. U ovom slučaju idealno je isprobati način komunikacije bez pelena, čime se štedi na pelenama, osim toga izvrsna je prevencija i pomoć kod bolova u trbuhu.

Mama, nedostaješ mi.

Dijete je bilo naviknuto na stalni kontakt s majkom u utrobi, danju i noću. Želudac mu je bio topao, mogao je čuti otkucaje majčinog srca i zvuk njihovih organa. Odjednom ga smjeste u dječja kolica ili krevetić, čuje svakakve zvukove koji ga uznemiruju, čezne za kontaktom s majkom, za njenim toplim rukama. Plakanjem pokazuje da mu nedostaje i da je želi zagrliti. To što majka odgovara na djetetove potrebe ne znači da ga ona mazi, već mu samo pokazuje da je tu za njega kada je treba, što će ono kasnije u životu cijeniti. Ovo razdoblje je obično izazovno, jer bebe obično žele biti cijelo vrijeme u vašem krilu, pa je najbolje smisliti šal i nositi bebu na svom tijelu. On će biti sretan, mama će imati prazne ruke i više slobode. Ako vašoj bebi nedostajete čak i noću, nema ništa lakše nego spavati zajedno.

Mama, ovo je previše za mene

Budući da je novorođenčetu sve na ovom svijetu novo, ono može imati problema s obradom svih tih novih osjećaja. Najlakše je vapiti za olakšanjem. Promislimo li o tome, pomaže i odraslima ako možemo plakati ili vrištati, jer ispire emocije koje nas opterećuju, a onda opet možemo bolje djelovati. Slično je i s bebama pa je važno da ih ne pustimo da plaču same i da smo im na raspolaganju kad god nas zatrebaju, jer se samo u našem zagrljaju osjećaju sigurno i mogu odgovoriti na ono što ih muči. Ovaj plač se često miješa s plakanjem kada beba ima bolove u trbuhu. To je donekle povezano, jer kada beba glasno plače, ona guta zrak, koji onda opet mora napustiti tijelo i tako nastaju naši “nepopularni prdeci”.

Dakle, ako dijete svake noći plače u isto vrijeme, to je plač kojim obrađuje sve što je doživjelo tijekom dana, a mi mu to moramo dopustiti. Duda može biti rješenje koje dijete sprječava da plače, ali ne ispire sve nove osjećaje, a ako se to događa svaki dan, može se kasnije u životu očitovati u većoj agresiji, grizenju, potrebi za materijalnim smirivanjem itd.

Početak je uvijek izazov

Da se razumijemo, vjerojatno se svaka mama ikada zapitala je li ikad u životu pogriješila. Prirodno je da smo uplašeni, umorni, neiskusni. Bez obzira na sve, za svoje dijete činimo sve što je u našoj moći, pa čak i ako ponekad ne uspijemo, to ne znači da smo podbacili ili da nas dijete neće voljeti. Voli nas iznad svega i bezuvjetno. Za njega mislimo na svijet. Stoga se ne trebamo bojati grliti i stiskati svoju djecu kad god je potrebno, jer će nam to kasnije vratiti. A kad više ne budu htjeli biti u tvom zagrljaju, s radošću ćemo se sjećati tog vremena.